Program

Kakvo je naše razumijevanje tko je dijete, što ono je i što može biti?  Koliko se često zapitamo: da sam ja dijete u ovom vrtiću, skupini gdje bi se i čime igrao?

Kada dijete pita “Zašto kiši? Zašto sunce sija?”, pitanje možemo odbaciti ili imamo priliku otkriti ljepotu takvog pitanja koje otvara novo istraživanje. Ili kada vas trogodišnje dijete upita “Kad upališ svijetlo, gdje je nestao mrak? i odgovori „Sakrije se iza svijetla!” Što tada učinite?

Kako razumjeti i upoznati dijete za koje poznati pedagog Malaguzzi  kaže da je stvoreno  od stotine?  Da  ima stotinu jezika, stotinu ruku,  stotinu misli, stotinu načina za mišljenje,  igranje,  govorenje, stotinu načina za slušanje,  čuđenje,  voljenje; stotinu veselja za pjevanje i shvaćanje, stotinu svjetova za otkrivanje, stotinu svjetova za sanjarenje, dodajemo stotinu načina za kretanje...

Takvo promišljanje producira sliku „bogatog djeteta“, kompetentnog i željnog da se suoči sa svijetom. U toj konstrukciji bogatog djeteta učenje je suradnička i komunikacijska aktivnost u kojoj dijete stvara znanje, daje značenje svijetu zajedno s odraslima i jednako tako važno s djecom: to je ono što podcrtavamo da su djeca učenici, ali i su-stvaratelji znanja. Svojim rođenjem dijete je spremno za učenje i nema potrebe i ne treba dozvolu odraslog da započne s učenjem, zapravo riskira ako čeka da ga odrasli uzme u svoje ruke. Iz tih razloga pitanje: Koliko slušamo što nam govore ili da li uopće razumijemo što znači slušati dijete?

Djetinjstvo nije samo pripremna faza za budući život već je životno razdoblje koje ima svoje vrijednosti i svoju kulturu. Drugim riječima, djetinjstvo je proces koji se kontekstualizira uvijek u relaciji određenog prostora, vremena i kulture (sociokonstruktvizam) te varira s obzirom na različitost uvjeta i kulture u kojima se događa. U tom smislu kao što ne postoji univerzalno dijete, ne postoji ni univerzalno djetinjstvo. Djeca imaju svoj vlastiti glas, i trebaju biti saslušana što znači da ih treba ozbiljno uključiti u demokratski dijalog u odlučivanje i razumijevanje djetinjstva.

Jedno od važnih pitanja postaje koje su to sposobnosti koje treba posjedovati dijete za nadolazeće vrijeme ?

Djeca imaju pravo na ostvarenje i proširenje svih svojih potencijala,  zadovoljavanje svojih potreba i želje za učenjem. Drugim riječima dijete se određuje kao jedinstveno, neponovljivo, cjelovito i kompleksno biće, koje samokonstrukcijom kao razvojnom akcijom realizira svoju osobnost i ključni je čimbenik tog procesa.

Kako odrasla osoba pristupa svojoj ulozi odgojitelja djeteta, bilo kao roditelj ili pedagog, ovisi o njegovoj predodžbi djeteta. Slika djeteta u očima odrasle osobe predstavlja njegov doživljaj o tome što je djetinjstvo i kako bi djeca trebala živjeti svoj život. Kao takvi, odrasli će imati stavove o tome što je "normalno" za dijete, uključujući ono što se od njih očekuje i kako bi trebali provoditi svoje vrijeme. Ljudi koji rade s djecom imaju snažne poglede na djetinjstvo, koji su različito oblikovani romantičnim, razvojnim i demokratskim perspektivama djetinjstva, a koji utječu na njihovu interakciju s djecom. Pojavljuje se implicitno zrcalo između odrasle osobe i djeteta, pri čemu dijete odražava ono što je odrasla osoba zamislila da dijete jest. Međutim, u tom zrcalu, odrasla osoba brinut će o djetetu, stavljajući ga ispred sebe. Kroz zrcaljenje, odrasla osoba pažljivo, vješto i znalački odgovara na potrebe djeteta i tako usmjerava dijete u njegovom cjelovitom razvoju.

Oslanjajući se na znanstvena istraživanja iz šest zemalja (Hrvatske, Danske, Irske, Italije, Španjolske i Velike Britanije), u ovom će se predavanju predstaviti podaci dobiveni iz odgojno-obrazovnih ustanova za predškolski odgoj koji ilustriraju različite načine na koje odgojitelji vide djecu u zrcalu. Opažanja ilustriraju pažljivo razmatrane načine na koje odgojitelji odgovaraju na djecu kako bi olakšali njihovo sudjelovanje u obrazovanju i skrbi u ranom djetinjstvu te potpori u njihovom razvoju. Podaci iz istraživanja naglašavaju složenost profesionalne prakse odgojitelja te isprepletenosti njihovih znanja i vještina.

Poticanje jezičnog razvoja pa time i govorne kompetencije kod djece zadaća je kako odgojitelja, tako i roditelja i učitelja. Kako bismo razumjeli što je sve potrebno za razvoj govorne kompetencije na materinskome jeziku, potrebno je odrediti što se pod tom kompetencijom podrazumijeva, odnosno, što je sve potrebno da bi dijete usvojilo materinski jezik, a onda svoj govor dalje kvalitetno razvijalo. U temelju govora leže tzv. temeljne funkcije (low level) koje kod govora mogu biti npr. razlikovanje visine tona, prepoznavanje smjera iz kojeg zvuk dolazi, vremensko razdjeljivanje govora, prepoznavanje formi, brzina slušne reakcije, motorička spretnost, brzina prerade informacija itd. Te su funkcije temelj kako razvoja govora, tako i kasnijeg uspjeha u učenju, čitanju, pravopisu i ostalim (školskim) postignućima, odnosno u komunikacijskim vještinama. Stječu se u ranoj dobi, a njihovi počeci sežu još u predporođajno doba, odnosno na njih utječe predporođajno iskustvo djeteta. Razumijevanje značaja temeljnih funkcija, znanje o njihovom poticanju i integriranju bitno je kako bi se razumio i način kvalitetnog razvoja govorne kompetencije kod djece.

Osnovni cilj učenja stranog jezika u predškolskoj dobi je senzibilizacija djece na drugi jezik te na kulturu koja se razlikuje od njihove.

Sudionici ove radionice upoznat će se s metodom učenja stranog jezika koja ima naglasak na dramskoj pedagogiji i humoru. Humor kao kognitivna funkcija povezana s emocionalnom reakcijom te kao socijalni fenomen prati čovjeka od njegove najranije dobi do starosti. Njegov utjecaj je značajan jer pospješuje pamćenje, razvija kreativnost i socijalne kompetencije djece. Uspješna upotreba humora u odgojno-obrazovnom procesu znači stvaranje emocionalne veze na relaciji odgojitelj-dijete i dobro poznavanje psiholoških karakteristika djece predškolske dobi. Neke od dobrobiti humora su reduciranje napetosti, stvaranje ugodne i opuštajuće atmosfere, stvaranje temelja za prevladavanje straha i bolje nošenje s kritikom te jačanje pozitivne slike o sebi.

Kroz različite aktivnosti iz dramske pedagogije, kojima je cilj poticanje spontanog, prirodnog jezika, prevladavanje jezičnih blokada, bogaćenje vokabulara te razvoj samopouzdanja, sudionici će na zanimljiv i motivirajući način upoznati metode i tehnike dramske pedagogije te će osvijestiti prednost upotrebe humora u programu ranog učenja stranog jezika što je i cilj ove radionice.

Cilj radionice je ponuditi roditeljima i odgojiteljima saznanja o kreativnim mogućnostima stvaranja digitalnih sadržaja i time stvoriti platformu za produktivno zajedničko, međugeneracijsko učenje. Stjecanje digitalnih kompetencija i općenito medijskog obrazovanja od najranije dobi, samo je jedna od ključnih kompetencija suvremenog odgoja i obrazovanja. Omogućavajući djeci korištenje digitalnih medija na siguran i kreativan način, a u svrhu učenja i stvaranja novih i inovativnih sadržaja, potičemo ih na kritičko promišljanje i aktivnu participaciju.

Ovom bi se radionicom pokušalo upoznati sudionike s karakteristikama i principom rada optičkih igračaka te time postaviti temelj za razumijevanje pokreta u animiranome filmu i računalnim igrama, kao najčešće zastupljenim medijskim sadržajima djece rane i predškolske dobi. U nastavku će sudionici posredstvom digitalnih medija, a na zabavan i kreativan način, biti u mogućnosti uspješno preoblikovati medij crteža u pokretne slike. Sudionici radionice svoja će usvojena znanja o principu rada optičkih igračaka i mogućnosti prezentacije u digitalnoj formi, moći prezentirati i proširiti na generacijskoj te međugeneracijskoj razini i time omogućiti bolji razvoj digitalne i medijske pismenosti svih dionika.

Radionica ima za cilj aktualizirati podršku razvoju umjetničkih kompetencija u ranom djetinjstvu, zainteresirati sudionike za rad na ovim kompetencijama, te osvijetliti izazove, odstupanja i probleme povezane sa njihovim provođenjem u praksi.

U vremenu kada se naglašava važnost STEM područja (akronim za znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku) u obrazovanju, sve su glasnije inicijative autoriteta poput sir Kena Robinsona, za pridruživanje i umjetnosti u proširenom konceptu nazvanom STEAM (Ridenhour, 2012). Predškolsko dijete uči kroz igru ona mu pomaže u razvoju samopouzdanja, razvoju motoričkih vještina te u svakodnevnom rješavanju problema dok umjetnosti predstavljaju jedinstven medij kojima se kroz igru mogu za stjecati znanja, vještine i sposobnosti, istraživanjem, identificiranjem, evaluiranjem, rješavanjem problema, suradničkim radom i prihvaćanjem uz vrlo visoki stupanj samodiscipline.

U teoretskom dijelu radionice sudionici će dobiti uvid o tome što su razvojne kompetencije djeteta u ranoj i predškolskoj dobi. Što je to razvojno postignuće djeteta a što je talent? U kojem su odnosu darovitost i talent? Koje su aktivnosti desne, a koje lijeve strane mozga i zašto ih je važno poticati? Koje komponente moraju zajednički djelovati da bi se javila kreativnost? Kako raditi na poticanju kreativnosti u ranoj i predškolskoj dobi te koje su to osobne kompetencije koje mora imati odgojitelj koji radi na podršci umjetničkim kompetencijama?

U radioničkom dijelu sudionici će imati mogućnost kreativno zastupati stav o važnosti rada na ovim kompetencijama kroz World Cafe metodu za moderiranje velikih grupa. Zamisao World Cafea nastala je iz tradicije radionica budućnosti (Jungk, 1981.) i znanstvenih istraživanja usmjerenih prema dijalogu (Bohm, 1998., Brown & Isaacs, 2007.).

Svojim sudjelovanjem ART World Cafe-u sudionici će pokazati svoju kulturu razgovora i dijaloga, strukturirati zajedničke ideje u formi zaključaka i prezentirati svoje kreativne uratke na postavljenu temu kojima su odgovorili na zadatke postavljene u moderiranoj grupi. Naglasak je na timskom radu u grupi, dobroj atmosferi i učenju kroz zabavu.

U uvodnom dijelu radionice podsjetit ćemo se koja su to društvena usmjerenja, a koja su individualna usmjerenja pojedinca (odrasloga i djeteta) metodom brainstorminga. Polaznici radionice podijelit će se u manje grupe, kratko se upoznati i prisjetiti se zajednički zadanoga. Predstavnik grupe će svima iznijeti što su zapisali.

Kako se ti segmenti ostvaruju u današnjem društvu? Kako je bilo prije? Kako bismo željeli da bude?

Vrtićka sredina može nam biti slika zajednice, tj. društva kao cjeline i društva kao skupa pojedinaca. Slijedom toga ćemo se upoznati sa načinom rada DV Mali istraživač. Kakvo okruženje za dijete želimo? Što mu time poručujemo, tj. kakve vještine i kompetencije kod djeteta razvijamo ovakvim načinom rada?

U sljedećem dijelu radionice pogledat ćemo video dokumentaciju snimljenu u našemu vrtiću. U već formiranim grupama polaznici će pokušati zajednički prepoznati i zabilježiti što vide kao omogućavanje djetetovoga prava i/ili odgovornosti. Kako se oni reflektiraju na djetetovu socijalnu sredinu?

U završnom dijelu bavit ćemo se konkretizacijom dječjih prava i obaveza u svakodnevnom životu, u svakodnevnim situacijama. Kako pronaći ravnotežu između zadovoljenja prava djeteta na odlučivanje i sudjelovanje u kreiranju svog odgoja i odgovornosti roditelja i/ili odgajatelja? Kako procijeniti zdravu mjeru slobode?

Kreativnost je ona sposobnost koju kod djece možemo naslutiti u njihovim neuobičajenim i originalnim pitanjima i odgovorima, u neuobičajenim mudrim izjavama, njihovoj neiscrpnoj maštovitosti i inventivnosti, smislu za improvizaciju i originalnim rješenjima problema te hrabrosti da iskažu te ideje. (Koren 1989). E. Fromm je rekao: „Kreativnost zahtjeva hrabrost da se odvojimo od sigurnog.“ U današnjem, promjenjivom svijetu kompetencije koje se najviše traže na tržištu su upravo: sposobnost rješavanja problema, kritičko mišljenje, kreativnost i socijalne vještine. Američki psiholog Sternberg smatra da bi trebalo razvijati kreativnost kao stil življenja koji će prožimati svaki segment našeg djelovanja. Kako bismo kod djece razvili kreativan odnos prema svijetu važno je poticati unutarnju i vanjsku samostalnost, njegovati radoznalost i prirodnu inicijativu djeteta da istražuje, propituje i stvara nove ideje.

Tijekom radionice ćemo se kratko ostvrnuti na osobine potrebne za kreativno djelovanje, pribiližiti pojmove „razmišljanje koje podržava rast i razvoj“ (growth mindset) i „fiksni način razmišljanja“ (fixed mindset) te kako kod djece razviti stav da je važno istraživati svoje mogućnosti, preuzimati izazove i ulagati trud . Kroz različite zabavne igre i aktivnosti ponudit ćemo ideje kako kod kuće i u obrazovnom kontekstu poticati inicijativnost, kreativnost, kritičko i divergentno mišljenje te rješavanje problema.

Utjecaj modernih dostignuća i suvremeni način života donijeli su nove vrijednosti koje su u nekim aspektima potisnule tradicijske vrijednosti. Društvene promjene dovele su do promjena u strukturi obitelji, organizaciji obiteljskog života, obiteljskih odnosa i komunikaciji unutar obitelji. Predškolske ustanove mjesta su na kojima se susreću djeca iz različitih religioznih, nacionalnih i socijalnih obiteljskih okruženja. Time se pred predškolske ustanove stavlja veliki izazov – objediniti sva dječja iskustva u jedno zajedničko, koje će obuhvatiti i poštivati sva ranije stečena.

Upravo zajedničko iskustvo može predstavljati izazov roditeljima i odgojiteljima. I jedni i drugi kreću od međusobnih očekivanja koja se mogu razlikovati. Najčešće je riječ o različitim očekivanjima spram djeteta i njezinih/njegovih mogućnosti. Roditelji i odgojitelji imaju svoj doživljaj dječjih mogućnosti stoga je moguće da postoje predrasude vezane uz „prosječno“ dijete (koje zapravo ne postoji). Odgojitelji moraju stvoriti pretpostavke u kojima će se sve obitelji osjećati jednako dobrodošlo i jednako vrijedno. Roditelji bi trebali razumjeti mnogostrukost dječjih potencijala koje nisu nužno u suglasju s njihovim očekivanjima.

Cilj radionice je međusobno upoznavanje sudionika, prepoznavanje očekivanja spram svih sudionika u odgojno-obrazovnom procesu (djece-roditelja-odgojitelja) te prepoznavanje stereotipa i predrasuda u odnosu na različitost kultura odgojno-obrazovnih zajednica (obitelji i odgojno-obrazovne ustanove).

Osnovni cilj učenja stranog jezika u predškolskoj dobi je senzibilizacija djece na drugi jezik te na kulturu koja se razlikuje od njihove.

Sudionici ove radionice upoznat će se s metodom učenja stranog jezika koja ima naglasak na dramskoj pedagogiji i humoru. Humor kao kognitivna funkcija povezana s emocionalnom reakcijom te kao socijalni fenomen prati čovjeka od njegove najranije dobi do starosti. Njegov utjecaj je značajan jer pospješuje pamćenje, razvija kreativnost i socijalne kompetencije djece. Uspješna upotreba humora u odgojno-obrazovnom procesu znači stvaranje emocionalne veze na relaciji odgojitelj-dijete i dobro poznavanje psiholoških karakteristika djece predškolske dobi. Neke od dobrobiti humora su reduciranje napetosti, stvaranje ugodne i opuštajuće atmosfere, stvaranje temelja za prevladavanje straha i bolje nošenje s kritikom te jačanje pozitivne slike o sebi.

Kroz različite aktivnosti iz dramske pedagogije, kojima je cilj poticanje spontanog, prirodnog jezika, prevladavanje jezičnih blokada, bogaćenje vokabulara te razvoj samopouzdanja, sudionici će na zanimljiv i motivirajući način upoznati metode i tehnike dramske pedagogije te će osvijestiti prednost upotrebe humora u programu ranog učenja stranog jezika što je i cilj ove radionice.

Cilj radionice je ponuditi roditeljima i odgojiteljima saznanja o kreativnim mogućnostima stvaranja digitalnih sadržaja i time stvoriti platformu za produktivno zajedničko, međugeneracijsko učenje. Stjecanje digitalnih kompetencija i općenito medijskog obrazovanja od najranije dobi, samo je jedna od ključnih kompetencija suvremenog odgoja i obrazovanja. Omogućavajući djeci korištenje digitalnih medija na siguran i kreativan način, a u svrhu učenja i stvaranja novih i inovativnih sadržaja, potičemo ih na kritičko promišljanje i aktivnu participaciju.

Ovom bi se radionicom pokušalo upoznati sudionike s karakteristikama i principom rada optičkih igračaka te time postaviti temelj za razumijevanje pokreta u animiranome filmu i računalnim igrama, kao najčešće zastupljenim medijskim sadržajima djece rane i predškolske dobi. U nastavku će sudionici posredstvom digitalnih medija, a na zabavan i kreativan način, biti u mogućnosti uspješno preoblikovati medij crteža u pokretne slike. Sudionici radionice svoja će usvojena znanja o principu rada optičkih igračaka i mogućnosti prezentacije u digitalnoj formi, moći prezentirati i proširiti na generacijskoj te međugeneracijskoj razini i time omogućiti bolji razvoj digitalne i medijske pismenosti svih dionika.

Radionica ima za cilj aktualizirati podršku razvoju umjetničkih kompetencija u ranom djetinjstvu, zainteresirati sudionike za rad na ovim kompetencijama, te osvijetliti izazove, odstupanja i probleme povezane sa njihovim provođenjem u praksi.

U vremenu kada se naglašava važnost STEM područja (akronim za znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku) u obrazovanju, sve su glasnije inicijative autoriteta poput sir Kena Robinsona, za pridruživanje i umjetnosti u proširenom konceptu nazvanom STEAM (Ridenhour, 2012). Predškolsko dijete uči kroz igru ona mu pomaže u razvoju samopouzdanja, razvoju motoričkih vještina te u svakodnevnom rješavanju problema dok umjetnosti predstavljaju jedinstven medij kojima se kroz igru mogu za stjecati znanja, vještine i sposobnosti, istraživanjem, identificiranjem, evaluiranjem, rješavanjem problema, suradničkim radom i prihvaćanjem uz vrlo visoki stupanj samodiscipline.

U teoretskom dijelu radionice sudionici će dobiti uvid o tome što su razvojne kompetencije djeteta u ranoj i predškolskoj dobi. Što je to razvojno postignuće djeteta a što je talent? U kojem su odnosu darovitost i talent? Koje su aktivnosti desne, a koje lijeve strane mozga i zašto ih je važno poticati? Koje komponente moraju zajednički djelovati da bi se javila kreativnost? Kako raditi na poticanju kreativnosti u ranoj i predškolskoj dobi te koje su to osobne kompetencije koje mora imati odgojitelj koji radi na podršci umjetničkim kompetencijama?

U radioničkom dijelu sudionici će imati mogućnost kreativno zastupati stav o važnosti rada na ovim kompetencijama kroz World Cafe metodu za moderiranje velikih grupa. Zamisao World Cafea nastala je iz tradicije radionica budućnosti (Jungk, 1981.) i znanstvenih istraživanja usmjerenih prema dijalogu (Bohm, 1998., Brown & Isaacs, 2007.).

Svojim sudjelovanjem ART World Cafe-u sudionici će pokazati svoju kulturu razgovora i dijaloga, strukturirati zajedničke ideje u formi zaključaka i prezentirati svoje kreativne uratke na postavljenu temu kojima su odgovorili na zadatke postavljene u moderiranoj grupi. Naglasak je na timskom radu u grupi, dobroj atmosferi i učenju kroz zabavu.

U uvodnom dijelu radionice podsjetit ćemo se koja su to društvena usmjerenja, a koja su individualna usmjerenja pojedinca (odrasloga i djeteta) metodom brainstorminga. Polaznici radionice podijelit će se u manje grupe, kratko se upoznati i prisjetiti se zajednički zadanoga. Predstavnik grupe će svima iznijeti što su zapisali.

Kako se ti segmenti ostvaruju u današnjem društvu? Kako je bilo prije? Kako bismo željeli da bude?

Vrtićka sredina može nam biti slika zajednice, tj. društva kao cjeline i društva kao skupa pojedinaca. Slijedom toga ćemo se upoznati sa načinom rada DV Mali istraživač. Kakvo okruženje za dijete želimo? Što mu time poručujemo, tj. kakve vještine i kompetencije kod djeteta razvijamo ovakvim načinom rada?

U sljedećem dijelu radionice pogledat ćemo video dokumentaciju snimljenu u našemu vrtiću. U već formiranim grupama polaznici će pokušati zajednički prepoznati i zabilježiti što vide kao omogućavanje djetetovoga prava i/ili odgovornosti. Kako se oni reflektiraju na djetetovu socijalnu sredinu?

U završnom dijelu bavit ćemo se konkretizacijom dječjih prava i obaveza u svakodnevnom životu, u svakodnevnim situacijama. Kako pronaći ravnotežu između zadovoljenja prava djeteta na odlučivanje i sudjelovanje u kreiranju svog odgoja i odgovornosti roditelja i/ili odgajatelja? Kako procijeniti zdravu mjeru slobode?

Kreativnost je ona sposobnost koju kod djece možemo naslutiti u njihovim neuobičajenim i originalnim pitanjima i odgovorima, u neuobičajenim mudrim izjavama, njihovoj neiscrpnoj maštovitosti i inventivnosti, smislu za improvizaciju i originalnim rješenjima problema te hrabrosti da iskažu te ideje. (Koren 1989). E. Fromm je rekao: „Kreativnost zahtjeva hrabrost da se odvojimo od sigurnog.“ U današnjem, promjenjivom svijetu kompetencije koje se najviše traže na tržištu su upravo: sposobnost rješavanja problema, kritičko mišljenje, kreativnost i socijalne vještine. Američki psiholog Sternberg smatra da bi trebalo razvijati kreativnost kao stil življenja koji će prožimati svaki segment našeg djelovanja. Kako bismo kod djece razvili kreativan odnos prema svijetu važno je poticati unutarnju i vanjsku samostalnost, njegovati radoznalost i prirodnu inicijativu djeteta da istražuje, propituje i stvara nove ideje.

Tijekom radionice ćemo se kratko ostvrnuti na osobine potrebne za kreativno djelovanje, pribiližiti pojmove „razmišljanje koje podržava rast i razvoj“ (growth mindset) i „fiksni način razmišljanja“ (fixed mindset) te kako kod djece razviti stav da je važno istraživati svoje mogućnosti, preuzimati izazove i ulagati trud . Kroz različite zabavne igre i aktivnosti ponudit ćemo ideje kako kod kuće i u obrazovnom kontekstu poticati inicijativnost, kreativnost, kritičko i divergentno mišljenje te rješavanje problema.

Obrazovanje na otvorenom je pristup koji ima za cilj pružiti učenje u interakciji sa iskustvom i razmišljanjem na temelju konkretnog iskustva u autentičnim situacijama. Za predškolsku djecu važno je naglasiti da se učenje ne može odvojiti od igre. Nordijska djeca i njihove obitelji često odlaze u prirodu bez obzira na godišnje doba i vrijeme. Biti u prirodi je važno i priroda se ne smatra opasnom ako ste upoznati s njom.

Djeca uvijek pokušavaju razumjeti svijet u kojem žive, a priroda im pruža mnogo iskustava povezanih s drugim znanstvenim područjia, kao i mnogo novih iskustava povezanih s razvojem jezika. U ovom predavanju, govorit će se o prirodi kao mjestu za igru i učenje. Važna pitanja kojima ćemo se baviti su: Zašto je važno da djeca izlaze van? Je li je opasno biti izvan vrtića? Također, Laila Gustavsson će dati i nekoliko praktičnih primjera iz vrtića u prirodi gdje je bila zadužena za planiranje i provedbu aktivnosti