Robert Fulghum 1986. godine objavio je knjigu “Sve što trebam znati, naučio sam u vrtiću” koja je tada postala bestseler broj jedan New York Timesa. Za mene je to jedna od onih knjiga koju ponovno i ponovno čitaš i svaki puta me potakne na neka nova razmišljanja. Fulghum nudi razmišljanja o životu, smrti, ljubavi, tuzi. Daje nam upute kakve su mudrosti skrivene u vrtiću, dječjim igrama, hrpi rublja, čarobna svojstva otkrivena u kutiji pastelnih bojica, igri skrivača, igri u pješčaniku, utjecaju pjesmica, priča itd. Postoje mnoga istraživanja koja su pokazala da 75 posto svih neuronskih veza u mozgu (sinapsi) se razviju do sedme godine, a od toga 50 posto sinapsi nastane već do pete godine. Isto tako sve je više stručnjaka koji naglašavaju važnost odgoja i obrazovanja upravo u ranoj i predškolskoj dobi. Robert Fulghum je davnih godina pokazao isto to samo na malo drugačiji način.
„Incy wincy spider“
Jedna od priča u knjizi R. Fulghuma je o susjedi i njenom susret s paukom. Susjeda ide na posao, izlazi kroz ulazna vrata, ugleda pauka i paukovu mrežu i počne vikati: „Aaaauuu“. I nastane strah i panika. Klasična priča o strahu od pauka. Na to se nadovezuje iskustvo R. Fulghuma iz vrtića kada su učili poznatu pjesmicu i malom pauku koji se penjao uz cijev za vodu pa se spustila kiša i otplavila ga. Izašlo je sunce i osušilo kišu i pauk se ponovno penjao uz cijev. Vjerujem da znate tu pjesmicu kao i pokrete jer je vrlo popularna kod djece. Zašto djecu učimo toj pjesmi i o čemu je riječ? Pogotovo zato što pauci nisu tako privlačni u stvarnosti a i nitko ne pjeva kad vidi pauka, zar ne? Nitko osim djece, ako smo ih tako naučili ili nismo.
Kakve veze ima NLP s time?
Djeca ne znaju što je pauk, kakav je, što radi, zašto plete mrežu, treba li ga se bojati ili ne. To je ono što ih odrasli uče. Djeca uče i kopiraju naše obrasce ponašanja. Ako mi vrištimo i bojimo se pauka, i dijete će isto tako postupati kako i mi. Možda da probate zapjevati s djetetom? To ima višestruke koristi za dijete: razvija govor, uči melodiju, ritam, ako uključite i pokrete, utjecati ćete na razvoj motorike. I za odrasle ima koristi: uz pjesmu se možete opustiti i širite pozitivnu i smirenu energiju na sebe i na dijete.
„Skakanje po lokvicama“
Ona klasična priča kad znatiželjno i veselo dijete nakon kiše trči s željom skakanja po lokvi. A mama viče: „Ne! Ne u lokvu!!! 100 puta sam ti rekla ne u lokvu.“ U priču se uključio i nepoznati čovjek, stao u lokvu pokraj djeteta, počne se smijati i vikne: Hej, hej, hej!“ Dijete zašuti i umiri se. Klasični primjer NLP tehnike promjene stanja. Probajte! U trenucima kad je dijete je po vašem mišljenju nemoguće, napravite nešto neočekivano, iznenadno promijenite stanje i tako ćete utjecati na promjenu stanja kod djeteta. Naravno, ako odlučite da to želite i trebate. Uz tu priču R. Fulghum veže još jedan problem i kako on kaže: „Roditeljstvo uvijek podrazumijeva malo licemjerja”. Da je ona dijete, sad bi i sama bila u lokvi. Kada je bila dijete, gacala je po lokvama i nije joj se ništa ružnoga dogodilo. Vjerojatno je i njezina majka vikala: „Ne u lokve“. Znači li roditeljstvo uvijek da nama upravlja autopilot iz prošlosti“? Ponavljanje odgojnih stilova naših roditelja vrlo je često i nesvjesno što radimo iako ponekad ne bi željeli ni htjeli. Ponekad je potrebno napraviti odmak od neželjenog stanja da bi došli do odmaka prema željenom stanju. Rollins Stonesi imaju čuveni poticajni stih: „You can’t always get what you want, but if you try, sometimes you might find, you get what you need“. NLP metode naglašavaju da se svi resursi potrebni za stvaranje promjena se nalaze u nama ili ih možemo stvoriti iz ranijih iskustva i vlastitom kreativnošću.
Izvor: www.nlp.r/Lana Kihas