Roditeljstvo i odgovornosti roditelja
U narednim redovima, dotaknut ću se teme roditeljstva i odgovornosti roditelja, koja je, kako i u knjizi „IQ djeteta – briga roditelja“ dr. Ranko Rajović navodi ključna i svakodnevna jer mnogi roditelji ni ne znaju da dozvoljavanjem pojedinih aktivnosti onemogućavaju pravilan razvoj svoje djece. Kao defektolog i NTC praktičar, često se susrećem s djecom i njihovim roditeljima, i često su pitanja slična, usmjerena na razvoj govora, poslušnost djeteta i njihov napredak. Često se suočavam i s činjenicom da roditelji nisu svjesni mogućnosti i potencijala svoje djece, da baveći se svakodnevnim aktivnostima djeteta i egzistencijom zanemaruju procese koji su jako važni. Važno je istaknuti da današnja djeca jesu drugačija od djece prije dvadeset godina, ali isto tako je važno istaknuti da su i roditelji drugačiji. Kako bismo mogli govoriti o odgovornostima, važno je dotaknuti se i prioriteta, koji podrazumijevaju da svaki roditelj želi da njegovo dijete bude sretno, samostalno, prihvaćeno i uspješno. Ako se vodimo ovim prioritetima, lako dolazimo i do podjele odgovornosti.
Pravilo granica
Prvo pravilo koje se nameće je pravilo granica – kada uvodimo granice, tko ih određuje i s kojom idejom? Ovisno od uzrasta djeteta postoje granice koje moramo postaviti, kako bismo prije svega zaštitili dijete ali ga naučili i da brine o sebi i svojoj okolini. Kada nametnemo djetetu pravila ponašanja/granice, vodeći računa o djetetovim mogućnostima, mi dajemo djetetu šansu da iskoristi svoje potencijale, da istražuje ali i da se prilikom tog istraživanja osjeća sigurno. Dakle, koja je ovdje odgovornost roditelja – budite autoritet svom djetetu, naučite ga poštovanju i sigurnosti. Kako? Da biste bili dobar autoritet, morate vjerovati da vjerujete u odluke koje donosite, budite dosljedni i ustrajni. Neke odluke ćete preispitivati i to nije loš znak, jer dokle god preispitujete svoje odluke (u granicama koje vas ne uznemiravaju), na odličnom ste putu da postanete dobar model svom djetetu.
Što podrazumijevamo pod dobrim modelom? Često mi se roditelji djece žale kako djeca nisu naučila brionuti o svojim stvarima, da ne preuzimaju odgovornost, da ne spremaju svoju sobu… Tu se postavlja samo jedno pitanje – kako ste ih naučili da brinu o svojim stvarima, da preuzmu odgovornost? Ako idemo za svojom djecom i sklanjamo igračke, ako sami spremamo školski ruksak, ako stalno opominjemo dijete da se primjereno obuče, počešlja, umije…jesmo li mi model koji ukazuje djetetu da treba da bude samostalno, da vodi računa o svojim stvarima i da preuzme odgovornost ili smo model koji kaže “Ne brini, ja ću sve napraviti, preuzet ću sve tvoje obaveze!”. Kao što vodite računa da naučite dijete da na ulici pozdravi vaše poznanike, da bude pristojno i ne govori dok vi govorite, naučite ga i da spremi svoje igračke tako što ćete mu na uzrastu od godinu dana pomoći, vi ćete spremiti većinu igračaka, ali radit ćete to zajedno s vašim djetetom, time ćete mu ukazati poštovanje i poverenje da je dovoljno samostalno da može dobiti zadatak. Kako dijete bude starije tako će vaša pomoć u spremanju igračaka izostajati, a dijete će postati svjesno svoje odgovornosti. Ovo se ne odnosi samo na igračke, već i na oblačenje, hranjenje, sve one aktivnosti koje čine dan, vas i vašeg djeteta.
Pravilo tri puta
Pravilo koje vam pomaže da postanete dobar model je i pravilo tri puta. Ovo je pravilo kojim uspostavljate poštovanje, autoritet i učite vaše dijete da svaka akcija podrazumijeva i određenu reakciju. Često se navodi da dijete ne reagira na zabrane ili jednostavne naloge poput „dođi“, „uzmi“, „nemoj“… Ideja je da djetetu kažete jednom što treba napraviti i čekate reakciju par sekundi (dajte djetetu vremena da čuje nalog ali ne i previše vremena da ga zanemari), ako reakcija izostane – opet izgovarate nalog ali ovog puta uz ime djeteta ili dodir djeteta po ruci, ramenu. Ako reakcija opet izostane, prilazite djetetu, ponavljate nalog i izvršavate ga zajedno s djetetom. Primjer: Ako ste djetetu rekli “Daj mi čašu!” – uzimate djetetovu ruku i zajedno s djetetom uzimate čašu, stavljate je u svoju drugu ruku i izgovorite “Izvoli” i “Hvala”. Na ovaj način dijete povezuje da vaš nalog podrazumijeva određenu akciju, te se uči komunikaciji što mu omogućava da i sam iskaže svoje potrebe i da vam se obrati, imajući povjerenja da ni vaša reakcija neće izostati. Ako pak djetetu više puta kažete isti nalog, a dijete ne reagira zbog čega vi ili odustanete, ili sami izvršite nalog, ili svoju pažnju zaokupite nečim drugim, dijete neće vaše riječi i nalog povezati s akcijom, pa nemojte se iznenaditi ako dijete postane “neposlušno”, ono samo nije svjesno vaših očekivanja. Ovdje je važno istaknuti da kada se radi o akcijama djeteta koje ugrožavaju njegovu sigurnost, nećete čekati i dati djetetu prostora već ćete odmah reagirati.
Pravila i granice ne isključuju vašu ljubav!
Treće pravilo je – pravila i granice ne isključuju vašu ljubav! Roditelji često brinu da nametanjem pravila, inzistiranjem da se određen nalog izvrši ili reakcijom na postupak djeteta koji ugrožava dijete, pokazuju djetetu da ga ne vole! Važno je znati da brigom o djetetu, učenjem djeteta pravilima i nametanjem granica vi djetetu ukazujete na to koliko vam dijete znači, koliko ga volite i koliko mu dobrog želite, i to dijete osjeća! Ovdje se opet vraćamo na rečenicu s početka teksta – ali vi u to isto morate vjerovati. Što to znači – kada dijete radi ili zahtijeva nešto što u tom trenutku nije dobro za njega ili nije moguće da mu se ostvari – jednostavno djetetu recite ne! Ali to mora pratiti i vaša gestikulacija, ne možete reći ne i u isto vrijeme se djetetu osmjehivati, ili mu izgovarati ne glasom koji nije autoritativan (pri čemu ne trebate vikati, samo budite odlučni). Ne ili bilo koja druga zabrana ili dopuštenje svakako treba popratiti i obrazloženjem, koji je opet u skladu s djetetovim uzrastom i mogućnostima. Ovakvim stavom vi umanjujete šansu da dijete dugo negoduje, da neadekvatno reagira jer učite dijete autoritetu i poštovanju. Važno je reći da kada je dijete preplavljeno određenom emocijom, pričekajte da se smiri i tek onda obrazložite djetetu odluku, ali vaša odluka je i dalje konačna. Probajte, ali ne zaboravite – budite dosljedni!
Pravilo objašnjavanja
Pravilo objašnjavanja podrazumijeva da svaku vašu akciju i akciju djeteta (od samog djetetovog rođenja) ispratite govorom tj. objašnjenjem onoga što se u tom trenutku događa. Jedna moja prijateljica je na ovaj način naučila svoju kćerku na najranijem uzrastu da postoji lijeva i desna strana. Kako? Svaki put kada je pomagala svojoj kćerki da se obuče ona joj je davala nalog “Sada stavi svoju desnu nogu u cipelicu” pri čemu je ispred djetetove desne noge stavljala cipelu, dijete je u početku to mehanički radilo ali je vremenom i sazrijevanjem osvijestilo različitost dvije cipele i važnost oblačenja cipela na određenu nogu. Dijete usvaja svaki vaš pokret i svaku vašu riječ, objašnjavanjem svega što se oko djeteta događa i svega onoga što i samo dijete stvara, vi mu otvarate vrata svijeta i svih njegovih spoznaja.
Tehnologija
I na kraju, dolazimo do teme tehnologije, koju svi oni koji su imali priliku slušati dr. Ranka Rajovića, znaju, a ja ću je ponoviti (u nekom sljedećem tekstu ću joj se i više posvetiti) jer u odgoju djece, tehnologija nam ni kriva ni dužna, zadaje najviše problema. Kako? Jedna mama mi je nedavno rekla, da kada svom četverogodišnjem djetetu treba preusmjeriti pažnju s nečega što želi a ne može da mu ostvari (pri čemu dijete ima burnu reakciju) ona mu pusti crtani film ili mu da telefon. Time naravno nije riješila problem burnog reagiranja, ali je “kupila” vrijeme. Drugi roditelji su otkrili odličan način da umire ili zabave svoje dijete tokom jela, daju djetetu telefon ili puste crtani film. Upoznajem sve više roditelja koji su oduševljeni kako njihovo dijete zna koristiti telefon/tablet, ali u isto vrijeme su zabrinuti jer je dijete nesamostalno, burno reagira kada mu nešto nije po volji, nema razvijenu komunikaciju… i opet dolazimo do roditelja kao modela i roditelja kao odgovorne odrasle osobe. Biti roditelj je posao od 24h, podrazumijeva da nekada radite stvari koje vam nisu lake ili koje vam u tom momentu ne odgovaraju, ali vi ste model vašem djetetu i vaša odgovornost je da naučite dijete da bude odgovorno, sretno, da usvoji važnost pravilne ishrane i da nauči kako da umiri sebe a ne da odustaje u potrazi za jačom stimulacijom. Kako ovo utječe na vas – vaše dijete će vam se obratiti za pomoć, utjehu, savjet, neće vas doživljavati kao davatelja usluge već kao osobu spremnu da se uhvati u koštac sa svim preprekama. Naučit ćete dijete da upoznaje svijet oko sebe istražujući ga, a ne gledajući kako ga drugi istražuju. Vaše dijete će lakše prihvatati izazove i premostiti prepreke, jer ste vi model koji ga tome svakodnevno uči.
Provodite vrijeme zajedno
Ljubite i grlite vašu djecu, obaspite ih ljubavlju umjesto igračkama! Igračke jesu važne, ali je djetetu puno važnije vrijeme provedeno s vama. Zajedničko vrijeme podrazumijeva da ste usmjereni jedni na druge, da nešto zajedno stvarate, da zajedno čitate knjigu (iako ste zapravo samo vi taj koji čita riječi), da se škakljate, ljubite, smijete. To su trenuci kojih će se dijete uvijek sjećati, i koji će mu postati obrasci ponašanja. I vi ćete uživati, svjesni da je to srž roditeljstva. Ali ne zaboravite, riječi volim te i emocija koja ih prati ne trebaju se davati samo kada je druga osoba to nečim zaslužila, govorite vašoj djeci koliko ih volite i ističite ponaosob razloge vaše ljubavi (razlozi nekada ni ne postoje ali je u svemu prisutna ljubav), naučite dijete da izjavljivanje ljubavi nije samo riječ, da ona u sebi krije puno emocija, topline i osmijeha. Neka vaše dijete te iste opise prepozna u sebi samom i raste s ljubavlju prema sebi, a budi ljubav i prema svemu onom što je izvan njega.
Biti roditelj je najvažnija uloga, nemojte osuđivati sebe zbog grešaka koje pravite ali kada ih primijetite, nemojte ih izbjegavati – suočite se s njima i preuzmite odgovornost. Velika odgovornost je vaša, ali budite slobodni da je podijelite i s vašim djetetom, ukažite mu poštovanje i povjerenje, stvorite sretnu, samostalnu, samosvjesnu osobu koja je spremna da i sama preuzme odgovornost i da u potpunosti iskoristi svoje potencijale, sigurna u „korijenje i krila“ koja ste joj vi dali!
Izvor: www.ntcucenje.com/Jelena Blagojev