Što su to kompetencije? Kakva je kompetentna osoba? Kako se potiče razvoj kompetencija? Koje sve kompetencije postoje? Kako odrediti ključne kompetencije? Što je pojedincu potrebno da bi dobro funkcionirao? Kakvi pojedinci su potrebni društvu da bi uspješno funkcioniralo? Kakve to veze ima s odgojem i obrazovanjem djece predškolske dobi? Mnogo je istraživanja koja su pokazala važnost ranog odgoja i obrazovanja. Jedno od njih govori da se do pete godine života stvori 50%, a do sedme 75% posto svih neuronskih sinapsi koje su ključ naših intelektualnih sposobnosti. I upravo zbog toga je iznimno važno pravilno i pravodobno djelovati na razvoj djeteta u predškolsko doba. A koje kompetencije trebamo razvijati kod djece? Što bi trebali biti ciljevi obrazovanja? Kako djecu pripremati za životne izazove? Kako djecu pripremiti za “svijet”?
Kakav je predškolski sustav kod nas?
Danas se vrlo često govori o tome kako je bolje u inozemstvu nego kod nas. Imala sam prilike raditi u vrtićima u Irskoj, Francuskoj i Engleskoj i osjetiti na vlastitoj koži kako je to. Svaki put kad bih se vratila natrag u Hrvatsku, dočekala bi me pitanja poput: „Kakva su djeca tamo? Jesu li bolji uvjeti rada? Kolika ti je bila plaća? A kako se radi?“, itd. Svaka zemlja ima svoje prednosti i nedostatke, kao i svaki vrtić i odgojno-obrazovni sustav. Ja se uvijek vraćam u Hrvatsku. I na temelju svog iskustva mogu reći da mi je najkvalitetnije raditi u Hrvatskoj. Tu se najbolje osjećam raditi kao odgojitelj. Mnogi se čude kada to kažem jer, naravno, većina misli da su materijalni i organizacijski uvjeti što ih nude europske zemlje bolji. Slažem se s time, materijalni uvjeti su nešto bolji. Ipak, materijalno je ono što prolazi, a znanje stečeno u predškolskoj dobi su osnovni temelji za daljnji razvoj. I ono što je iznimno važno je kako odgojitelj pristupa djetetu i način na koji radi s djecom. U hrvatskom predškolskom odgoju, odgojitelji imaju autonomiju u radu. Što to znači? Odgojitelji pišu, planiraju i kreiraju odgojno-obrazovni rad što će ga provoditi s djecom. A kako i na temelju čega? U centru pozornosti nalazi se dijete. Odgojitelj uvažava i prati razvojne karakteristike dobi djeteta, mogućnosti i interese djeteta. Ponosno mogu reći da se obrazovna politika i pristup odgojno-obrazovnom radu u predškolskom odgoju prilagođava suvremenim promjenama, a s ciljem dobrobiti djeteta. Obrazovna politika RH je prepoznala, prihvatila i slijedi osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje koje je odredila Europska unija. Time se svakodnevno vodimo u odgojno-obrazovnom radu u vrtićima upravo da bi se pripremilo djecu na izazove i nagle promjene u našem društvu, kulturi, obrazovanju i oblicima komunikacije.
„Dvije su stvari koje je potrebno dati djetetu: korijenje i krila“
Posao vrtića, uz roditelja, je da pripremi dijete za „svijet“ i životne izazove. Život i rad u suvremenom društvu brzih promjena i oštre konkurencije zahtijevaju nova znanja, vještine, sposobnosti, vrijednosti i stavove, tj. nove kompetencije pojedinca, koje stavljaju naglasak na razvoj inovativnosti, stvaralaštva, rješavanja problema, razvoj kritičkoga mišljenja, poduzetnosti, informatičke pismenosti, socijalnih i drugih kompetencija. Kompetencije su više od znanja i vještina. Biti kompetentan znači biti sposoban, fleksibilan, imati autoritet i, isto tako, ne samo posjedovati određene vještine i stavove, već znati ih koristiti. To znači da treba znati djelovati u određenim situacijama i znati utjecati na promjene koje se događaju. Kompetencije se razvijaju učenjem, jer učenjem djeca stječu iskustva i usvajaju znanja. Osam je temeljnih kompetencija za cjeloživotno obrazovanje koje je potrebno razvijati kod djeteta:
• Komunikacija na materinskomu jeziku odnosi se na osposobljenost za pravilno i stvaralačko usmeno i pisano izražavanje i tumačenje koncepata, misli, osjećaja, stavova i činjenica te jezično međudjelovanje u nizu različitih društvenih i kulturnih situacija.
• Komunikacija na stranim jezicima odnosi se na osposobljenost za razumijevanje, usmeno i pisano izražavanje i tumačenje koncepata, misli, osjećaja, stavova i činjenica na stranomu jeziku u nizu različitih kulturnih i društvenih situacija. Značajna je sastavnica ove kompetencije razvijanje vještina međukulturnoga razumijevanja.
• Matematička kompetencija i osnovne kompetencije u prirodoslovlju i tehnologiji. Matematička kompetencija odnosi na osposobljenost djeteta za razvijanje i primjenu matematičkoga mišljenja u rješavanju problema u nizu različitih svakodnevnih situacija. Prirodoslovna se kompetencija odnosi na osposobljenost za uporabu znanja i metodologije kojima se objašnjava svijet prirode radi postavljanja pitanja i zaključivanja na temelju činjenica. Tehnološka kompetencija shvaćena je kao osposobljenost za primjenu prirodoslovnoga znanja i metodologije kao odgovor na ljudske potrebe i želje.
• Digitalna kompetencija se odnosi na osposobljenost za sigurnu i kritičku upotrebu informacijsko-komunikacijske tehnologije za rad u osobnomu i društvenomu životu te u komunikaciji. Njezini su ključni elementi osnovne informacijsko-komunikacijske vještine i sposobnosti: upotreba računala za pronalaženje, procjenu, pohranjivanje, stvaranje, prikazivanje i razmjenu informacija te razvijanje suradničkih mreža putem interneta.
• Kompetencija „učiti kako učiti“ obuhvaća osposobljenost za proces učenja i ustrajnost u učenju, organiziranje vlastitoga učenja, uključujući učinkovito upravljanje vremenom i informacijama kako u samostalnomu učenju, tako i pri učenju u skupini.
• Socijalna i građanska kompetencija obuhvaća osposobljenost za odgovorno ponašanje, pozitivan i tolerantan odnos prema drugima, međuljudsku i međukulturnu suradnju, prihvaćanje različitosti, samopouzdanje, poštovanje drugih i samopoštovanje, osposobljenost za učinkovito sudjelovanje u razvoju demokratskih odnosa u zajednici i društvu.
• Inicijativnost i poduzetnost se odnosi na sposobnost pojedinca da ideje pretvori u djelo, a uključuje stvaralaštvo, inovativnost i spremnost na preuzimanje rizika te sposobnost planiranja i vođenja projekata radi ostvarivanja ciljeva. Temelj je za vođenje svakodnevnoga, profesionalnoga i društvenoga života pojedinca.
• Kulturna svijest i izražavanje se odnosi na svijest o važnosti stvaralačkoga izražavanja ideja, iskustva i emocija u nizu umjetnosti i medija, uključujući glazbu, ples, kazališnu, književnu i vizualnu umjetnost. Također, uključuje poznavanje i svijest o lokalnoj, nacionalnoj i europskoj kulturnoj baštini i njihovu mjestu u svijetu.
Zaključak je novi početak?!
Da bi kod djeteta razvijali kompetencije na pravilan i pravodoban način moramo i mi sami, kao roditelji i odgojitelji biti kompetentni, zar ne? Često čujemo kako su djeca graditelji novoga sutra, no mi smo graditelji njihova danas za buduće sutra. Kako će buduće sutra izgledati, najviše ovisi o odgojnom utjecaju i obrazovanju sada, ovdje, danas.
Autorica: Lana Kihas, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja